Kad ono prvi gastarbajteri krenuše u Švabiju da zarađuju šice, krenu i moj ćaća sa njima. Te ’69. godine u rano proljeće, on i ujak Dušan otpjevaše bećarac preko Poljana sledeće sadržine: – Kad ja umrem pokrijte me čičkom, da mi srce ne vene za p….m. Moj brat Slavoljub, trogodišnji dječak pjevušio je tu pjesmu čitavo ljeto i sa tom istom pjesmom dočekao ćaću kad je nakon tri mjeseca došao kući ali sa malo drugačijim stihovima. – Kad ja umjem pokjijte me cickom, da mi cice ne vene za pickom. Svi su se smijali njegovom tepanju i pjesmi koju je on ponavljao u svakoj prilici. Stigao ćaća iz Austrije i donio farmerke Super rifle i cipele sa resama.
Kasnije mi je ćaća pričao, da su on i Dušan sa još nekolicinom Šibovljana, koji se prvi put otisnuše preko grane, prepjevali skroz do Linca gdje su i počeli da rade na bauštelu. Švabama je bila čudna pjesma koju pjevaju tamo neki Jugovići, koju su kako on kaže, upoređivali sa rikom goveda. Odrasli na planini, nisu baš bili vični radovima na građevinama, pogotovo ne na visini. Prvi je doživio nezgodu, rođak Čedo, zvani Čeder, kome je pala cigla na glavu. Zahvaljujući tvrdoj glavi, kako su ga naši zezali, ostao je živ i do danas koristi švapsku penziju. Sledeći koji je pao sa skele, bio je ćaćin stric Đuro, zvani Đurašin. Nije se mnogo polomio ali je ostao bez zuba koje je prilikom pada poizbijao. Đuri su stavili nove socijalne-švapske zube, sa kojim se hvalio da nema toga mesa kojeg nemože pregristi, niti ‘rane koju on nemere sažvakati. Poslije Đurašinovog pada i ćaća je pao sa skele, a za njim i još nekoliko njih.
Kad su povrede sanirali, više se kod Švabe na rad nisu vraćali. Ćaća je kupio konjska kola koje je pravio Suljo Palavrin i bila su jedina takva u Šibovima jer su imala željezni srčanik, umjesto drvenog kao kod ostalih. Kupio je i milić u gradu da djecu svede na školovanje. Đurašin je kupio radio i motorku. Motorkom je sjekao svima drva u Šibovima dok drugi nisu sebi nabavili. Uspio je da je sačuva do danas. Čuvajući goveda u Rajakovom dolu, kod naše kuće, Đurašin se nije odvajao od radiona, kako su ga Šibovljani zvali. Stavi ti njega Đurašin na rame, podesi jačinu i sluša vijesti šta je drug rek’o. Slušao je Đurašin Selo veselo. Kad Radojko i Živojko progovore ima se šta čuti i čemu nasmijati. Moj trogodišnji brat Slavoljub, kad je čuo da nepoznat zvuk dolazi od goveda, potrča materi i zapomaga: – Mamo, mamo pjevaju Zurlina goveda! Mali je prvi put čuo za radio i ne poznajući čuda onovremene tehnike, prebrzo zaključio da pjevaju Đurina goveda. I ćaća je s jeseni donio radio marke Sony, koji je imao i gramofon. On i mati su prvim ponedjeljkom otišli u grad i u robnoj kući kupili gramofonske ploče Braće Bajić, Lepe Lukić, Mice Trofrtaljke. Ploče su se navijale da je Rajakov do gorio od njih. Osjećam da i sada iz Sijenceta dopire pjesma Davorike dajke. Taj famozni radio meni i bratu Salvoljubu poslužio je i na studijama u Beogradu, koji je stalno bio upaljen na stanici 202 i nikad se nije obatalio. Brat Slavoljub ga nije iznio iz Beograda kad je otišao kod ćaće u Linc u toku ratne 1993. godine. Kad god vidim Đurašina sjetim se njegovog radija i njegove uzrečice koju je izgovarao kao komentar na društveno-političke događaje: – J..o ti onu zemlju, mali! Jadan ja! Đuro i sad sluša vijesti na istom radiju iz ’69. Eto šta ti je japanska tehnika i privremeni rad u Švapskoj. Da ne ostade Đuro bez zuba, ne bi bilo ni radiona, a ni ove priče.
Riječnik Šiboljanskih izraza:
Švabija – Austrija
Šice – šiling, austrijska moneta
Ćaća – otac
Bećarac – lokalni način pjevanja, mahom deseteračka forma karakteristična za mrkonjićki kraj, pjeva se snažno, mahom dvojica ili trojica gdje jedan vodi pjesmu, a drugi basira.
Bauštela – mjesto gdje se grade stanovi, objekti
Šibovljani – stanovnici sela Šibovi u opštini Mrkonjić Grad, na južnim obroncima planine Lisine, na nadmorskoj visini od 1.200 m, koji se raseliše zahvaljujući odlasku na privremeni rad u Austriju i Njemačku.
Sony – poznata japanska kompanija za elektrotehniku i elektroniku
Braća Bajić, Lepa Lukić, Mica Trofrtaljaka – pjevači narodne muzike krajem 60-tih godina
Selo veselo – radio – emisija
Radojko i Živojko – likovi iz radio emisije Selo veselo – glumci Milutin Butković i Taško Načić
Rajakov do, Sijence – toponimi u selu Šibovima – mjesto dešavanja radnje
Obatalio – pokvario
Stanica 202 – radio stanica u Beogradu.