DEMOGRAFSKI PODACI

DEMOGRAFSKI PODACI

Naziv države: Republika Srbija
Glavni grad: 
Beograd, preko 1.730.000 stanovnika
Geografski položaj: 
jugoistočna i srednja Evropa, Balkansko poluostrvo, zapadni Balkan
Površina: 
88.361 km2
Klima: 
umereno kontinentalna
Najduža reka:
 Dunav, 588 km kroz Srbiju
Najviši planinski vrh:
 Đeravica (planina Prokletije), 2656 m
Telefonski pozivni broj: 
++381
Nacionalna valuta: 
dinar (RSD)
Nacionalni Internet domen: 
.rs
Nacionalna auto oznaka: 
SRB
Stanovništvo
 preko 7.500.000 stanovnika, 83% Srbi
Zvanični jezik: 
srpski
Zvanično pismo: 
ćirilica
Veroispovesti: 
85% pravoslavni hrišćani, 5,5% rimokatolici, 3,2% muslimani
Državni praznik: 
15. februar – Dan državnosti Srbije
Vremenska zona: 
srednjoevropska, CET (GMT + 1 sat)
Električna struja: 
~230 V, 50 Hz
Voda iz javnih vodovoda:
 ispravna za piće

Geografski položaj
Srbija je kontinentalna zemlja koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi, na centralnom delu Balkanskog poluostrva, između 41°53 i 46°11 severne geografske širine i 18°49 i 23°00 istočne geografske dužine. Zbog dela Panonske nizije na severu, Srbija pripada i regionu srednje Evrope, a geografski i klimatski svojim južnim delom se ubraja i u mediteranske zemlje.

Srbija je na raskrsnici puteva Istočne i Zapadne Evrope koji moravsko-vardarskom i nišavsko-maričkom dolinom vode na obale Egejskog mora, u Malu Aziju i na Bliski istok. Evropski saobraćajni koridori 7 (Dunav) i 10 (drumski i železnički) prelaze preko teritorije Srbije i ukrštaju se u Beogradu.

Glavni grad Srbije, Beograd leži na Dunavu, plovnom putu koji povezuje zapadne i srednjoevropske zemlje sa zemljama Istočne Evrope. U njegovu luku dolaze brodovi iz Crnog mora, a preko kanala Rajna – Majna – Dunav našao se u središtu glavnog plovnog puta u Evropi: Severno more – Atlantik – Crno more. Veza sa Jadranskim morem je železnička pruga Beograd – Bar. U Beogradu je i Aerodrom „Nikola Tesla“, koji se nalazi na raskrsnici glavnih evropskih vazdušnih puteva.

Dužina granica Srbije je 2114,2 km. Na istoku Srbija se graniči sa Bugarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na severu sa Mađarskom, na zapadu sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, na jugozapadu sa Crnom Gorom, a na jugu sa Albanijom i Makedonijom.

Prirodne karakteristike
Severni deo Srbije, Vojvodina, u predelima Panonske nizije, pretežno je ravničarski. Ravnice se nalaze i u Mačvi, Posavini, Pomoravlju i Stigu, kao i Negotinskoj krajini u istočnoj Srbiji. Srbija ima 55% obradivih površina, koje se najvećim delom nalaze u Vojvodini, glavnom poljoprivrednom regionu zemlje. Južno od reka Sava i Dunav nalazi se centralni deo Srbije i pobrđe Šumadije. Dalje prema jugu, brda postepeno prelaze u planine. Doline reka Velike, Južne i Zapadne Morave, Nišave i Ibra presecaju brdsko-planinske delove Srbije i predstavljaju glavne putne pravce.

Šumovitost Srbije iznosi 27,3%, a razlikuje se po regionima: Vojvodina 6,8%, centralna Srbija sa 32,8% i Kosovo i Metohija sa 39,4%.

Planinski reljef Srbije bogat je mnogim kanjonima, klisurama i pećinama, kao i očuvanim šumama sa mnoštvom endemskih vrsta. Planine Srbije dele se na:

  • Rodopske planine, koje se pružaju sa desne i leve strane Južne i Velike Morave.

  • Karpatsko-balkanske planine, koje se nalaze u istočnom delu Srbije, ispod Dunava.

  • Dinarske planine zauzimaju najveći prostor planinske regije i podeljene su na osam celina: Prokletijske, Šarske, Starovlaško-raške, Kopaoničke, Kosovsko-metohijske, Šumadijske i Rudne i flišne planine.

Visinu preko 2000 m dostiže 15 planinskih vrhova, od kojih je najviši Đeravica na Prokletijama, sa 2656 m visine.

Reke Srbije pripadaju slivovima Crnog, Jadranskog i Egejskog mora. Tri reke su plovne celim svojim tokom kroz Srbiju: Dunav, Sava i Tisa. Delimično su plovne Velika Morava i Tamiš. Najduža reka koja teče Srbijom je Dunav, sa 588 km od ukupno 2783 km svog toka i njoj pripada preko 90% rečnog sliva. Najveće u Srbiji je veštačko akumulaciono jezero na Dunavu – Đerdapsko jezero, sa 253 km2 površine.

Najveći gradovi u Srbiji (prema popisu stanovništva iz 2002):

  • Beograd, 1.576.124

  • Novi Sad, 299.294

  • Niš, 250.518

  • Kragujevac, 175.802

Najduže reke u Srbiji:

  • Dunav 588 km (od ukupno 2783 km)

  • Zapadna Morava 308 km

  • Južna Morava 295 km

  • Ibar 272 km

  • Drina 220 km (od ukupno 346 km)

  • Sava 206 km (od ukupno 945 km)

  • Timok 202 km

  • Velika Morava 185 km

  • Tisa 168 km (od ukupno 966 km)

  • Nišava 151 km (od ukupno 218 km)

  • Tamiš 118 km (od ukupno 359 km)

  • Begej 75 km (od ukupno 244 km)

Najveća jezera u Srbiji:

  • Đerdapsko jezero 253 km2

  • Vlasinsko jezero 16 km2

  • Perućačko jezero 12,4 km2

  • Gazivode jezero 11,9 km2

  • Zvorničko jezero 8,1 km2

  • Zlatarsko jezero 7,2 km2

  • Potpećko jezero 7,0 km2

  • Palićko jezero 5,6 km2

Najviši planinski vrhovi u Srbiji:

  • Đeravica, 2656 m (Prokletije)

  • Crni vrh, 2585 m (Šar-planina)

  • Gusam, 2539 m (Prokletije)

  • Bogdaš, 2533 m (Prokletije)

  • Žuti kamen, 2522 m (Prokletije)

  • Ljuboten, 2498 m (Šar-planina)

  • Veternik, 2461 m (Koprivnik)

  • Crni krš, 2426 mm (Prokletije)

  • Hajla, 2403 m (Hajla)

Teritorija

Teritorija Republike Srbije pokriva površinu od 88.361 km2. Od toga, dve autonomne pokrajine imaju:

  • AP Vojvodina, 21.506 km2, 24%

  • AP Kosovo i Metohija 10.887 km2, 12,3%

Teritorijalnu organizaciju Republike Srbije čine:

  • Teritorijalne jedinice lokalne samouprave: opštine, gradovi i Grad Beograd

  • Teritorijalne autonomije: Autonomna pokrajina Vojvodina i Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija

U Republici Srbiji postoji 150 opština, 23 grada i Grad Beograd, kao glavni grad. Republika Srbija je ima 29 upravnih okruga, ne računajući Grad Beograd koji je sedište svih organa državne uprave. Srbija ima 6169 naselja, od toga 207 gradskih naselja.

AP Kosovo i Metohija se na osnovu Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244, od 10. juna 1999. nalazi pod privremenom civilnom i vojnom upravom Ujedinjenih nacija.

Klima
Klima Srbije je umereno kontinentalna, sa manje ili više izraženim lokalnim karakteristikama i postepenim prelazom između godišnjih doba. Na vreme i klimu Srbije značajno utiču bliski geografski predeli kao što su Alpi, Sredozemno more i Đenovski zaliv, Panonska nizija i dolina Morave, Karpati i Rodopske planine, kao i brdovito-planinski deo sa kotlinama i visoravnima. Preovlađujući položaj kotlina reka od juga ka ravničarskim predelima na severu zemlje, omogućava duboko prodiranje polarnih vazdušnih masa u južne krajeve. Najveći deo teritorije Srbije pripada klimi umerenog pojasa, dok se jugozapadni deo nalazi na granici sredozemne suptropske i kontinentalne klime.

Prosečna godišnja temperatura vazduha za područja sa nadmorskom visinom do 300 m iznosi 10,90C, a za područja od 300 m do 500 m oko 100C, u planinskim predelima preko 1000 m su oko 60C, a na visinima preko 1500 m oko 30C. Jesen je toplija od proleća. Najhladniji mesec je januar sa srednjom mesečnom temperaturom u intervalu od -60C u planinskim predelima, do oko 00C u ravničarskim delovima zemlje. Najtopliji mesec je jul sa srednjom mesečnom temperaturom u intervalu od 11 do 220C. Najviša temperatura od 44,90C izmerena je 2007. u Smederevskoj Palanci, a najniža temperatura od -39,50C izmerena je 1985. na Pešterskoj visoravni.

Godišnja količina padavina u nižim predelima je u intervalu od 540 do 820 mm, područja preko 1000 m nadmorske visine imaju od 700 do 1000 mm padavina, a neki planinski vrhovi na jugozapadu Srbije obilnije padavine do 1500 mm. Veći deo Srbije ima kontinentalni režim padavina, sa većim količinama u toplijoj polovini godine, izuzev jugozapadnih krajeva gde se najviše padavina izmeri u jesen. Najkišovitiji je juni, kada u proseku padne 12 do 13% od ukupne godišnje sume padavina. Najmanje padavina imaju meseci februar i  oktobar. Normalna godišnja količina padavina za celu zemlju iznosi 896 mm.

Pojava snežnog pokrivača karakteristična je za period od novembra do marta, a ponekad i u aprilu i oktobru, dok ga na planinama iznad 1000 m može biti i u ostalim mesecima. Najveći broj dana sa snežnim pokrivačem je u januaru mesecu, kada se u proseku javlja 30 do 40% od ukupnog godišnjeg broja dana sa snežnim pokrivačem.

Godišnje sume trajanja sijanja Sunca kreću se u intervalu od 1500 do 2200 sati godišnje.

Vetrovi koji preovlađuju u toplijem delu godine dolaze sa severozapada i zapada. U jesen i zimu najčešće duva istočni i jugoistočni vetar – košava, koji donosi vedro i suvo vreme, u intervalima od 2 do 3 dana. U planinskim oblastima na jugozapadu Srbije preovlađuju vetrovi sa jugozapada.
Srednji atmosferski pritisak u Beogradu je 1001 mb, a srednja relativna vlažnost vazduha je 69,5%.