U središtu Majićevog novog romana nalazi se junak čija potreba za pričanjem zapravo jeste poslednji pokušaj da rekonstruiše prošlost ne bi li od njenih delova sastavio celovitu sliku i tako konačno došao do istine. Kako svoju priču priča iz sanatorijuma, sve što nam bude ispričao, od prve do poslednje stranice, biće dovedeno u pitanje i podvrgnuto dodatnom preispitivanju. Međutim, to ga neće sprečiti da se još jednom zagleda u krhotine nekadašnjeg života, kopajući po njima kao rudar u rudniku.