Pozorišna predstava BEČKI PROZORI

Veče 11. novembra će svakako ostati zabaleženo u kolektivnoj memoriji Srpskog kulturnog foruma, njegove publike i medija. Pozorišna sala Polikoledža odisala je šarenilom i mnoštvom zadovoljnih lica koja su sa nestrpljenjem očekivala ovaj dugonajavljivani projekat. Zbog velikog interesovanja i ograničenog broja mesta (190 sedišta) jedan deo posetilaca je svojevoljno odgledao celu predstavu na nogama. Ovaj podatak potvrđuje da je Srpski kulturni forum odjeknuo u široj javnosti kao jedna ozbiljna organizacija koja se maksimalno trudi da kvalitetnim programom utoli žeđ publike za kulturom

Na samom početku, publici se obratio zamenik Ambasadora, Dejan Zlatanović , budući da je upravo Ambasada Republike Srbije u Beču bila jedan od glavnih pokrovitelja ovog jedinstvenog projekta, uz Ministarstvo dijaspore Republike Srbije i bečki Magistrat za kulturu MA7. Nakon kratkog govora usledilo je otvaranje teške somotne zavese koje je ujedno označilo i početak jedne nezaboravne večeri.

Mladi Slavisti, većina rođenih u Beču ali intimno vezanih za svoje srpske korene, uspeli su da ožive slike srpskih velikana 18, 19. i 20.veka. Ljubav prema jeziku i sve što on nosi sa sobom, samo je jedna nit koja se kao lajt motiv provlačila tokom predstave. Barokne sofe, balske haljine i virtuozno opersko pevanje je suptilno dočaralo period koji je ostao zapamćen u istoriji srpskog naroda po mnogim revolucionarnim otkrićima u oblasti lingvistike, književnosti i tehnike. Reprezentativni dijalozi Vuka Stefanovića Karadžića, Mine Karadžić, Dositeja Obradovića, Save Mrkalja, Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja, Petra Preradovića, Petra Kočića, Milice Stojadinović Srpkinje i Nikole Tesle, verodostojno su prikazali brige i radosti srpske akademske elite u Beču. Kao stecište kultura i idealno mesto umetničkog i naučnog stvaralaštva , Beč je oduvek plenio svojom carskom privlačnošću. Mnogi Srbi su upravo u ovom gradu ostvarili svoja epohalna dela i time učvrstili odnose koji povezuju Srbiju sa Austrijom. Obzirom da ja predstava bila uglavnom na nemačkom, izuzev nekoliko dijaloga na raznim slovenskim jezicima, austrijski deo publike je verovatno prvi put imao priliku da se na jedan specifičan i interesantan način upozna sa istorijom srpskog naroda. Gromoglasan aplauz i poziv na bis je samo delić atmosfere koji je ovu predstavu obeležio kao veliki uspeh. Gospođa Gordana Ilić- Marković, profesor na Institutu za Slavistiku, ujedno nosilac ideje čitavog projekta i režiser predstave, zajedno sa svojim studentima zahvalila se publici i Srpskom kulturnom forumu što su omogućili realizaciju ove predstave u Beču.

Pozitivne kritike publike odmah nakon završetka,kao i članci i video prilozi u medijima, mogu da posluže samo kao inspiracija za naredne manifestacije u organizaciji Srpskog kulturnog foruma. Dosadašnji uspesi i iskustva nas dodatno motivišu da postavljamo sebi nove i više ciljeve u nadi da ćete nam upravo Vi pomoći da ih ostvarimo. Ovim putem, zahvaljujemo se svima koji su se odazvali i učinili ovo veče vrednim pamćenja. Ukoliko se ostvare svi planovi SKF-a za 2011. godinu , postoji velika mogućnost da će u ovoj predstavi već na proleće moći da uživa i novosadska publika.

Hvala i vidimo se na narednim kulturnim događajima koje spemamo za Vas.