Josif Pančić

Josif Pančić

Josif Pančić (Ugrini kod Bribira17. april 1814Beograd8. mart 1888) je bio srpski lekarbotaničar i prvi predsednik Srpske kraljevske akademije. Otkrio je novu vrstu četinara koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika, a po njemu je nazvan i najviši vrh Kopaonika (Pančićev vrh) na kome se nalazi mauzolej sa njegovim posmrtnim ostacima.

Pančić je važio za uvaženog naučnika i pedagoga, a u Beogradu je postavljen za profesora 1853. Od 1878. predsednik je Srpskog naučnog društva, a sa ustanovljenjem Srpske kraljevske akademije, iste godine, izabran je za njenog prvog predsednika. Objavljivao je naučne radove o životinjama i biljkama, kao i o meteoritu u Sokobanji. Najveća Pančićeva ljubav bila je botanika, u kojoj je radio 42 godine. Mnogi Pančićevi radovi štampani su u inostranstvu, koje je zatim sam prevodio na srpski. Dopisivao se sa mnogim istaknutim botaničarima njegovog vremena (Roberto de Viziani). Tokom 42 godine rada otkrio je 121 vrstu, 50 varijeteta i 7 formi, za nauku novih u to doba. Od toga 64 vrste biljaka prihvaćene su u celom svetu, do dana današnjeg.

U Beč se uputio da dovrši svoj herbarijum, koji je sakupio oko Pešte, Budima, i po Erdeljskim i Banatskim Alpima, a ujedno i da bolje prouči Jestastvenicu. U bečkom Prirodnjačkom muzeju je proučio i odredio svoje prikupljene biljke, a u isto vreme je pratio i predavanja čuvenog botaničara Endlera. U Beču se zadržao godinu dana. Živeći u Beču, upoznao se sa Miklošićem i Vukom Karadžićem, a Vuk ga je I uputio u Srbiju da stupi u državnu službu.

Kada je Pančić stigao u Bajinu Baštu 1855, čuo je od seljaka da kod njih raste omorika, koja ne raste nigde drugde u svetu. Godine 1865. utvrdio je i priznate su mu dve vrste omorike, koje zaista ne rastu nigde u svetu sem na Tari, u kraju oko Bajine Bašte.

Bio je član u sledećim učenim društvima: Društvou srpske slovesnosti, Prvi predsednik i redovan član srpske kraljevske Akademije nauka, Srpskog učenog društva, Regia societas botanica ratisbonenbis, Srpskog Arheološkog društva, Srpskog lekarskog društva, dopisni član Jugoslovenske i Ugarske Akademije nauka i umetnosti, Brandenburškog botaničkog društva i Bečkog geološkog instituta.