SRBIJA

SRBIJA

Republika Srbija, suverena je država koja se nalazi na raskrsnici puteva srednje i jugoistočne Evrope u južnom delu Panonske nizije i centru Balkanskog poluostrva. Većim delom zahvata Balkansko poluostrvo, a manjim Panonsku niziju. Srbija se na severu graniči sa Mađarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na istoku sa Bugarskom, na jugu sa Republikom Makedonijom, na jugozapadu sa Albanijom i Crnom Gorom, a na zapadu sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Srbija broji oko 7 miliona stanovnika. Glavni grad je Beograd, koji spada među najstarije i najveće gradove u jugoistočnoj Evropi. Sa 1.659.440 stanovnika u široj okolini, po popisu iz 2011. godine, on je administrativno i ekonomsko središte države. Zvanični jezik je srpski, a zvanična valuta je srpski dinar.

Posle slovenskih migracija na Balkanu (6. vek), Srbi su u ranom srednjem veku osnovali nekoliko država. Srpsko kraljevstvo dobilo je priznanje od strane Rima i Vizantijskog carstva1217. godine, dostigavši svoj vrhunac 1346. godine kao relativno kratkovečno Srpsko carstvo.

Do sredine 16. veka, čitava moderna Srbija bila je u sklopu Osmanskog carstva, sve dok ga nije prekinula Habsburška monarhija, koja je počela da se širi prema Centralnoj Srbiji od kraja 17. veka, a održavala je uporište u modernoj Vojvodini. Početkom 19. veka, Srpska revolucija uspostavila je nacionalnu državu kao prvu ustavnu monarhiju u regionu, koja je kasnije proširila svoju teritoriju.

Srbija je, nakon katastrofalnih gubitaka u Prvom svetskom ratu i ujedinjenja sa bivšom Habsburškom krunicom Vojvodine (i drugim teritorijama), postala suosnivač i sastavni deo zajedničke države sa većinom Južnih Slovena prvobitno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (kasnije preimenovanoj u Kraljevinu Jugoslaviju), zatim u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori. Godine 2006, posle održanog referenduma u Republici Crnoj Gori, narodi su se mirno razišli i Državna zajednica je prestala da postoji, a Republika Srbija je, na osnovu Ustavne povelje, nastavila državno-pravni kontinuitet sa Srbijom i Crnom Gorom.

U sastavu Republike Srbije su i dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija. Od 1999. godine i NATO bombardovanja SRJ, pokrajina Kosovo i Metohija se nalazi pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Institucije privremene samouprave na Kosovu i Metohiji, na kojem Albanci čine etničku većinu, 17. februara 2008. jednostrano su proglasili nezavisnost.

Službeni jezik je srpski pisan ćiriličkim pismom, a latiničnim samo na način određen zakonom o sličnoj upotrebi jezika i pisama. U službenoj upotrebi su i jezici nacionalnih manjina mađarski, slovački, hrvatski, rumunski, rusinski i albanski, a na područjima 40 opština i gradova gde tradicionalno žive pripadnici nacionalnih manjina i njihovi jezici.