Pozorišna predstava – U AGONIJI

Predstavom “U agoniji” Miroslava Krleže, održanom 9. novembra u Sali Akzent teatra, Srpski kulturni forum je svečano zatvorio jesenju sezonu za 2017 godinu. Pod rediteljskom palicom Ane Đorđević, rame uz rame sa doajenom sprskog glumišta Brankom Cvejićem, u predstavi su u glavnim ulogama briljirali Marija Vicković i Radovan Vujović.

U nešto drugačijoj adaptaciji Krležinog dela, rediteljka Ana Đorđević je odbacila prvi i blagom, ženskom rukom spojila i uredila drugi i treći čin koji je Miroslav Krleža napisao skoro čitavih 30 godina kasnije i koji je ujedno završni deo trilogije o Glembajevima.

Od samog trenutka kada su se upalila svetla na pozornici, scena je izgledala kao izdvojeni kadar iz kvalitetnog noar filma, sa svedenom ali pažljivo odabranom scenografijom, pod atmosferičnim svetlom i tri osobe u elegantnim kostimima.

U ovoj verziji predstave, propalog kockara i bonvivana Lenbaha uopšte nema, izvršio je samoubistvo još pre nego što je zavesa podignuta, dok baronica Lenbah i njen nepouzdani ljubavnik advokat Križovec raspetljavaju svoje račune. Ono što sledi karakteristično je za Krležu: sva trulež, provincijalno buržoasko licemerje, kao i društvene i karakterne prljavštine na kraju eksplodiraju svima u lice. Nema nevinih, ali ni pošteđenih. Umesto sebe, baronica Lenbah, u ovoj verziji, ubija Križoveca.

Od samog početka gotovo filmična i dinamična predstava sa elementima trilera fantastično je poslužila glumačkoj ekipi kao odskočna daska za svoje kreacije. Marija Vicković tako gradi lik pshički slomljene Laure kao žene koja će u jednoj noći odrasti i preuzeti odgovornost u svoje ruke, dok Radovan Vujović, na drugoj strani, izvanrednom glumom i monolozima gradi lik ambicioznog i beskrupuloznog advokata koji ne preza ni od čega. Treći učesnik, Branko Cvejić, ovom prilikom izgovara Krležine didaskalije i služi gotovo kao protivteža egzaltiranim mladim protagonistima.

Ovaj više nego zahtevan komad bio je pravi praznik za ljubitelje pozorišta jer stvara onu pomalo zaboravljenu magiju teatarske igre i umetničkog stvaralaštva.