BUDUĆNOST
– Marija Stefanović (2001), učenik, Jagodina
Srbija,
Zemlja u kojoj živim sa strahom ѕa svoju budućnost. Želje su male a mogućnost njihovog ostvarenja još manja.
Mama je ostala bez posla, i tatin posao nije siguran.
Imam deset godina. Volim da slikam i pišem. Uspešna sam u tome, o čemu svedoče mnoge nagrade i moja prva samostalna izložba slika.
Bojim se da ako ostanem neću uspeti.
Odlaze svi naši prijatelji, kao ptice selice u neke druge krajeve sveta. Moja drugarica je otišla sa svojim roditeljima da živi u Austriji, ne želi da se vrati u Srbiju.
Novac je lozinka koja otvara sva vrata. Ne možeš uspeti ako ga nemaš.
Živim u Jagodini, kažu da je to grad budućnosti, samo što ja tu budućnost ne vidim i ne osećam na svojoj koži.
Kažu da deca ne treba o tome da razmišljaju. Ali gde je tu naš prozor u budućnost. Hoćemo li je imati.
Oni koji ostaju smrznuće se, kao i mali Đura Podić (Poda) u filmu “Neke ptice nikad ne polete” jer nije uspeo da odleti u toplije krajeve.
Takav je zakon prirode, samo najjači opstaju, ista je i ljudska sudbina, samo što ovde samo najbogatiji opstaju.

jan 15, 2011