KASKADER

-Miloš Grozdanović (1984), pisac, Niš

Otvorila je vrata napravljena od američkog oraha na kojima je ispod špijunke stajala pločica sa natpisom Dr Meriam Wolf.
“Izvolite“, rekla je na čistom srpskom.
“Dobar dan. Vi ste dali oglas da trgujete iskustvima zasnovanim na sećanjima?“
“Da. Jeste li zainteresovani?“
“Veoma.“
“Izvolite uđite“, pokazala je rukom ka sobi u koju se ulazilo iz hodnika. “Sedite na ovu stolicu.“
“Ja sam Nikola Drajić, kaskader. Izvinite što ću ovo reći, ali vi veoma dobro govorite srpski?“
“Da?! A je l’ ne smem?“
“Ne, taman posla. Samo sam od nekog sa takvim imenom očekivao, ako ništa drugo, bar drugačiji naglasak.“
Nasmejala se na ovu njegovu opasku. “Pa vidite, ja sam Srpkinja.“
“Srpkinja?“
“Da, Srpkinja. Zovem se Merima Vučić.“
“Ali na vratima je pisalo Meriam Wolf “, zbunjeno je rekao Drajić.
“Pa to mi je umetničko ime.“
“Umetničko ime? Nisam znao da su i lekari postali umetnici?“
“Čovek svakoga dana nauči nešto novo. Vidite, predstavljajući se krštenim imenom svakako bih se utopila u more lekara. Složićete se da dr Vučić zvuči tako obično, dok kada kažete dr Wolf, to već ima neku težinu!“
“Ali zar posao kojim se bavite nije već dovoljno drugačiji od ostalih“, upitao je začuđeno.
“Drugačiji jeste, ali dovoljan nije! Danas ljudi u Srbiji žele nešto veliko! Pa vidite da ni reality programe više ne gledaju ukoliko u njima učestvuju nepoznati ljudi?! Tako je i u mom poslu. Ljudi danas više ne žele da idu kod domaćih lekara ukoliko ne moraju. To se naročito odnosi na članove takozvanog džet-seta. A priznaćete da oni ipak najbolje plaćaju!“
“I zato ste vi uzeli američko ime?“
“Ne, nije američko. To je nemačka verzija. Ja sam, znate, medicinu studirala u Beču i tamo su me, iz milošte, kolege iz ovih krajeva, a naročito iz Beograda, umesto Vučić, zvali Wolf, tako da kad sam se vratila iz Austrije, prihvatila sam to ime i sa njim uspešno radim. Ali ostavimo to po strani. Vi biste da trgujete iskustvima zasnovanim na sećanjima?“
“Da“, odgovorio je Drajić.
“Kupujete ili prodajte?“
“Prodajem.“
“Odlično. To je lakša varijanta.“
“Za koga lakša?“
“Za oboje. Svakako je lakše izvući sećanja nego ih utisnuti.“
“A kako vi to u stvari radite?“
“Hipnozom i masažom.“
“Hipnozom i masažom?“
“Da, najpre vas hipnotišem…“
“Je l’ satom?“ prekinuo je u pola rečenice.
“Ne“, nasmejala se dr Wolf. “Mnogo ste gledali filmove! To radim očima.“
“Kako očima?’
“Pokazaću vam.“
“A nakon toga?“
“A nakon toga masažom tela i pričom izvlačim podatke iz vas.“
“Masažom tela?“
“Da. Videćete već. To je nova japanska veština koja predstavlja spoj tradicionalne istočnjačke medicine i moderne tehnologije. Ne bojte se. Neću vas priključivati ni na kakve mašine, ništa vas neće boleti, niti ćete šta osetiti.“
“Ako vi tako kažete, onda verujem.“
“Znači, možemo početi“, upitala je dr Wolf.
“Da“, odlučno je rekao Drajić.
“Odlično. Idite onda iza paravana i svucite se do pola, dok ja pripremim neophodne preparate.“
Nakon nekoliko minuta Nikola se pojavio pred lekarkom.
“Gospodine Drajiću!“ rekla je iznenađeno. “Kada sam vam rekla da se svučete do pola, mislila sam na gornju polovinu!“Zurila je nekih četrdesetak sekundi u njegove kaskaderske kvalitete ne progovarajući ni reč. “Mada,“ prekinula je tišinu “kad malo bolje razmislim, sigurna sam da ću i ovako uspeti nešto da izvučem iz vas… U kojim ste filmovima vi uopšte glumili?“

mar 21, 2011