HLADAN KAO LED

-Zoran Ilić (1955), programer, Kragujevac

1.

Blog se zove: Nela girl next door. Prvi post Nela je naslovila sa „Nešto kao uvod“. Zavirimo u uvodni, i jedini njen post. Pogledajmo šta Nela kaže!

„Obično ne pišem blogove. Ovo je moj prvi, tako da, yeeeee za mene!“

Yeeeee za tebe, Nela i tvoj prvi post! Još jednom: yeeeee…

Onda se predstavlja:

„Zovem se Nela, imam osamnaest godina, to jest, još par dana.

Preti mi rođendan, uskoro.“

Tako se ona izražava, i Pajaco ima utisak da Nela potiče iz ruralne sredine. Ko bi iz grada rekao: preti mi rođendan?! To ne preti već je nešto čemu se radujemo.

Zanimljiva je sledeća rečenica:

“Živim u velikom, mračnom, gradu koji je poznat kao Beč.“

Pajaco nije znao da je Beč mračan jer u njemu nikada nije boravio. Iz Džonijeve pesme sa albuma “Filigranski pločnici”:

„Pošao sam u Vienu

da pronađem svoju djevu…“

jedino zna da je Beč “hladan kao led”. To zna. Valjda zato što je u blizini planinskog masiva Alpi?!

Koji je razlog Nelinog odlaska, dolaska, u Beč?! Uvek postoji dobar razlog kada se negde uputimo, pa tamo još i ostanemo.

„Ovamo sam došla da završim školu, zaposlim se, jurim za parama, i tako dalje. Prvo sam uspela da ostvarim, i sada stojim u mestu. Nikako dalje da krenem, napravim sledeći korak.“

Nela je okončala školovanje u osamnaestoj godini! Dovoljno vremena joj ostaje za lepše stvari nego što su to izlizane školske klupe.

Šta Nela voli? Ona voli da…

„… gledam filmove, slušam muziku, čitam, viđam prijatelje.

Znate već: sasvim obične, dosadne stvari…“

Sve mi znamo, Nela. I previše znamo. Voleli bismo da manje znamo (tada bi bili srećniji i zadovoljniji), ali tu čaroliju je teško (skoro nemoguće) izvesti.

Dragi blogeri, predstavio sam Vam Nelu, tinejdžerku iz Beča, i njen novopokrenuti blog. Možda ga i posetite?!

Ako to uradite, onda ostavite komentar. Tek toliko da Nela zna da ste posetili njen blog. Na mom blogu ne morate da ostavljate komentar. I sami znate da komentari ničemu ne služe. Suvišni su, i niko ih ne čita… Čak ni ja…

2.

Are You Lonesome Tonight?

“Nisam”, odgovara Pajaco. “Tu je društvo iz kraja.”

Ugodna je atmosfera u njegovom domu na periferiji grada. Nije to Nelin mračni Beč već – Beograd! Mada su oba grada na obalama iste reke: Dunava.

Na CD-plejeru Elvis Prisli! Dobio je šansu. On to peva Are You Lonesome Tonight, mada niko iz ekipe nije sâm.

Ko je i kada napisao pesmu? Roj Turk i Lou Hendmen, i to još 1926. godine! Godinu dana kasnije se rodio Pajacov otac. Negde u Srbiji.

“Tačno znam gde se otac rodio, kako se selo zove, ali koga to zanima?! Nekada su se ljudi rađali u selima, a sada u gradovima. Sela su opustela. Osim staraca, niko drugi u njima ne živi. Niko se ne ženi, ne udaje… Niko se ne rađa…”

Četvrtog aprila 1960. godine Elvis je snimio navedenu kompoziciju.

“Tada sam se i ja rodio: bilo me je na ovom svetu”, u svom blog-zapisu beleži Pajaco.

“Još se nisam zvao, niti sam bio Kralj Pajaca, ali sam postojao. Moja egzistencija je otpočela… Zakotrljala se sa zvucima rokenrola.”

Gde je Prisli snimio pomenutu kompoziciju? U Nešvilu.

Onda je započeo njen život… Veoma uspešan. Harala je top-listama! Baš harala! Prosto ih pustošila kao azijski cunami. (Ili bi bolje poređenje bilo: kao aktuelni svinjski grip.)

U SAD-u je na prvom mestu bila šest nedelja, u Engleskoj – četiri.

U koliko primeraka je ploča prodata? Četiri miliona.

Kompozicija Are You Lonesome Tonight je bila A-strana dok ste na B-strani mogli da čujete I Gotta Know.

Stižemo do Gremi nagrade.

Evis je nominovan u više kategorija, međutim ostao je bez Gremija.

Hronologija i dalje: 26. avgust 1969. godine. Nedelju dana ranije Nil Armstrong je koračao Mesecom. Bila je to misija Apolo 11. Uspešna, za razliku od misije Apolo 13 koja je bila neuspešna.

Avgusta 1969. godine Elvis Prisli je bio u Las Vegasu, i nastupao u jednom hotelu. Između ostalih, izvodio je i pesmu “Are you lonesome tonight”. Tom prilikom je malo izmenio tekst. Prilagodio ga datoj situaciji.

Pajaco će pogledati koliko je sati: podne je (12:10 h), petak, 13. novembar.

Koja je godina, i sami znate! To nema nikakve veze sa noćnom atmosferom, samoćom, Las Vegasom, Gremijem… Apolom jedanaest, dvanaest, trinaest… Četrnaest…

Ja sam samo bloger i moj posao je čisto blogerski. I ovo je još jedan zapis koji Vam Kralj Pajaca servira.

Ja nisam kralj roka kao što je to bio Elvis Prisli, ali sam ipak nekakav kralj. Virtuelni kralj koji postoji samo na globalnoj Mreži, i moje kraljevstvo se zove Blogosfera.

Odjavljujem se uz zvuke pesme “Are you lonesome tonight”:

– Doviđenja, zdravo, ugodan dan…

Sutradan ću vas obrnutim redosledom pozdraviti:

– Ugodan dan, zdravo, doviđenja…

A prekosutra sa:

– Zdravo, ugodan dan…

mar 02, 2011